marija nenezic

Postoje dani koje dugo nosimo u sebi, a promocija moje knjige Čuvari groblja bila je upravo jedan od tih trenutaka.
Umjesto pod krošnjama Njegoševog parka, kišni i vjetroviti oktobarski dan sklonio nas je u topli prostor Biblioteke „Radosav Ljumović“. Vrijeme je bilo nemirno, kao da je baš Baba Marta pustila vjetar i oblake da nas isprate – a mi smo pronašli svoje utočište među knjigama prateći baš zlatne niti.

Ono što je ovu promociju učinilo posebnom jeste podrška i ljubav koju sam osjećala. Moderator Aleksandar Ćuković vješto je vodio razgovor, postavljajući pitanja koja su otvarala nova poglavlja i u meni, i u knjizi. Njegova radoznalost i posvećenost pričama učinile su da razgovor bude prirodan, živ i inspirativan.

Ali ono što me najviše dirnulo bila su djeca. Njihovi osmijesi, iskreni komentari i pitanja donijeli su promociji onu čarobnu iskru koja ne može da se namjesti ni režira. Djeca su, zapravo, pravi čuvari svih bajki – jer su oni ti koji im vjeruju bez sumnje.

Bajke su uvijek bile temelj ljudskog pripovijedanja. U njima se kriju naše nade, naši strahovi, snovi i sjećanja. One su most između generacija i jezika, između prošlosti i budućnosti. I baš zato vjerujem da je na nama, piscima i pripovjedačima, odgovornost da ih prenosimo djeci što vjernije – da ih ne uljepšavamo do neprepoznatljivosti, ali ni da ih ne ostavimo bez one topline koja daje smisao.

Promocija Čuvara groblja nije bila samo predstavljanje knjige – bila je podsjetnik da priče žive kada se dijele. Da napušteni psi, mitovi i naše zaboravljene legende postaju glasni tek onda kada ih djeca čuju i ponesu dalje.

Zahvalna sam svima koji su bili dio tog dana. Hvala što ste povjerovali u ovu priču i što ste pomogli da Grobljanska ulica broj 13 pronađe svoje nove čuvare.