Kao dijete koje je odrastalo uz djeda i babu, raspuste sam provodila na selu, u društvu knjiga. Bilo je tu svega — od komunističke literature do rijetkih, ali dragocjenih bajki. Iako ih je bilo najmanje, ništa me nije spriječilo da ih volim najviše na svijetu i da ih čitam gotovo do besvijesti. A kada bi se desilo da odem kod nekog od rodbine, uvijek bih mjerkala ima li kakva knjiga bajki dostupna! Ovom prilikom želim se zahvaliti svojoj tetki koja mi je jedne zime otkrila bajke kakve do tada nisam čitala! Imala je razumijevanja za mene i svako veče pred spavanje mi je čitala! Taj zimski raspust mi je možda jedan od dražih. Elem…
Odrastanje je donijelo samo promjenu forme: od slikovnica, preko knjiga bez slika, do naučnih studija o bajkama — a onda i povratak njima samima. Bajka do bajke bila je moja omiljena knjiga, ona koju danas čitam svom sinu. To su bajke s kraja svijeta do njegovog početka.A šta sam ja naučila iz tih bajki?
Ivica i Marica
Jedno lijepo izdanje Svjetlosti iz Sarajeva (imam jos uvijek) naučilo me je da sestra uvijek spašava brata. Da je maćeha biće iz šume koje vreba, a da otac može biti i suroviji od nje. Najvažnija lekcija: osloni se na sebe. Kasnije sam kroz Gejmena shvatila da princezi nije potreban princ, moliću lepo, sama je sposobna sebe spasiti.
Ljepotica i zvijer
Da ljubav dolazi tamo gdje je najmanje očekuješ. Da srce bira ono što nosiš u sebi. I da je sasvim u redu voljeti samoću i čitanje, u dvorcu podalje od ljudi. I da ono kad boli srce misliš da boli samo tebe a zapravo boli i druge oko tebe.
Crvenkapa
Da se ne vjeruje svakome. Da čak i cvijeće, lijepo i mirisno, može da te skrene s puta. Da je put do pakla popločan najljepšim namjerama. Mnogo kasnije sam saznala neka drugačija tumačenja i strašne verzije….
Vasilisa Prekrasna
Da možeš maštati o svemu — ama baš o svemu! Da su vještice ponekad poštenije od najbližih. I da mašta, u društvu Babe Jage, postaje možda najveća lekcija od svih. Ova me je bajka okrenula konceptu babe Jage koja me je dovela do mrazovite Babe.
Divlji labudovi
Nema te koprive koja te može slomiti, niti mora i šume dovoljno guste da te sakriju. Naučila me je da upornost i tiha žrtva ponekad govore glasnije od riječi. I da na kraju, sve dođe na svoje. Samo se bori.
Ogledalo (Grozdana Olujić)
Da je život prolazan. Da se treba pustiti, prepustiti bujici koja te nosi, jer ona najbolje zna kuda ideš.—Na kraju, bajke su me naučile da volim. Da osjetim. Da se prepustim riječima i oblacima mašte. Jer, šta ćeš pričati zavisi od toga šta si živio — a možeš živjeti samo ono što si naučio kroz čitanje bajki.Odrastanjem sam otkrila i njihovu dekonstrukciju, pa sam se prvo zaljubila u seriju Deseto kraljevstvo, a onda i u Once Upon a Time.
Bajke — to su okrutne fabule, ali i zlata vrijedne lekcije. Srećom po nas, opsesivne čitaoce, postoje romani koji su svojevrsne bajke. O njima do sljedećeg bajkanja.
Bajke su moj krvotok — okrutne fabule u kojima pronalazim čarobnu prašinu života, onu koja nas uči da vjerujemo i trajemo.
Preporuka za čitanje
https://www.google.me/books/edition/Shadow_and_Evil_in_Fairy_Tales/Skq6DgAAQBAJ?hl=en
marija nenezic 
Leave a comment