marija nenezic

Ponekad nas noć i neka uspavanka iznenade sjećanjima koja nas nasmiju i vrate u toplinu prošlih vremena. Jedan od tih trenutaka izronio mi je iz sjećanja baš iz onih formativnih godina koje sam provela sa djedom i babom na selu. Bio je to dan kada sam, skrivajući se ispod stola dok su gosti bili tu iz džepa izvukla čen bijelog luka. Baba ga je tu “strateški” smjestila da me čuva od uroka.

Naravno, nisam mogla odoljeti da ne pokažem svoje “blago”! Izašla sam ispod stola, prekinula razgovor i ponosno rekla: “Vidite šta ja imam!” Reakcije? Goste ne pamtim kako su reagovali, ali baba… Baba je nakon toga zaključila da moramo preći na viši nivo zaštite. Od tog dana, bijeli luk nije bio samo u mom džepu – šiven je u garderobu! 🪡🧄

Bijelim lukom me posebno čuvala od Babe Marte …. Možda je i bijeli luk  dio razloga što me danas ni uroci, ni prepreke ne cimaju previše.

A vi, imate li neku priču iz djetinjstva koja vas nasmije svaki put kad je se sjetite? I najvažnije, kako su vas čuvali od vještica i uroka?